Ženama s kojima radim često je previše svega.
I premalo podrške.
I kod kuće.
I na poslu.
I jedna od najčešćih rečenica koje čujem kada im je teško držati kontinuitet kvalitetnijih obroka je:
“Danas mi je bio baš stresan dan, pa sam se nagradila hranom.”
I odmah da razjasnimo, ništa od ovoga samo po sebi nije sporno.
Ni pojesti slatko.
Ni pojesti previše u danu.
Naručiti pizzu nakon lošeg dana.
Problem nastaje kada ti hrana postane:
- utjeha
- nagrada
- bijeg od svega
- najčešća tema o kojoj razmišljaš kroz dan
- jedina stvar kojoj se obraćaš kad ti treba osjećaj olakšanja ili podrške.
Jer većina žena danas ne jede zbog gladi, niti zbog tjelesnog umora koji je nastao zbog prevelikih tjelesnih aktivnosti.
Nego zbog:
- stresa
- mentalnog opterećenja
- zasićenja od obaveza
- osjećaja da cijeli dan mora “držati sve pod kontrolom”
- zbog potrebe da ih barem netko razumije
- i zbog želje da im ipak netko ponudi da će nešto odraditi umjesto njih.
I da, puno toga dolazi iz naučenih obrazaca još iz djetinjstva:
- “ako budeš dobra, dobit ćeš sladoled”
- “ako pojedeš povrće, možeš desert”
- “ako dobiješ peticu, idemo na pizzu”.
Hrana vrlo rano postane povezana s:
- nagradom
- ljubavlju
- osjećajem sigurnosti
- osjećajem da smo “zaslužile nešto za sebe”.
Ali umjesto da cijeli život pokušavaš analizirati svaki uzrok, važnije je pitanje:
Što možeš napraviti dalje?
Jer realnost izgleda ovako:
Kroz dan si konstantno u poslu.
Odgovaraš na poruke i mailove.
Rješavaš obaveze.
Brineš o djeci.
Misliš unaprijed na sve.
I onda navečer dođe trenutak kada mozak samo želi brzo rješenje da se osjeća bolje.
Pa kombinacija hrane, mobitela i scrollanja postane jedina pauza u danu.
I ne, kada misliš da ti je preveliki mentalni zamor i da tijelu za to treba nadoknada energije – ne treba.
Naš mozak je fascinantan, ali je jednako tako najveći saboter. I iluzionist.
Ne treba ti više hrane.
Najvjerojatnije ti samo treba podrška i novi sustav nagrađivanja same sebe.
I zato prehrana nikad nije samo prehrana.
Nije dovoljno nekome reći: “Samo izbaci slatko.”
Jer ako ne riješiš razlog zbog kojeg ti treba taj osjećaj olakšanja, tijelo će uvijek tražiti nešto što ga kratkoročno smiruje.
A to je najčešće:
- hrana
- alkohol
- scrollanje
- konstantni vanjski podražaji
- i potreba da si stalno zauzeta nekim zadatkom.
Većini žena nakon 35, prioriteti postaju ovo:
- smanjiti razinu stresa
- poboljšati kvalitetu sna
- stabilizirati obroke kroz dan
- povećati kretanje
- naučiti prepoznati emocionalnu glad
- pronaći druge alate relaksacije
- i naučiti tražiti podršku.
Jer postoji velika razlika između:
“gladna sam”
i
“mentalno sam iscrpljena.”
I često žene koje navečer izgube kontrolu nad hranom zapravo:
- jedu premalo proteina kroz dan
- preskaču obroke
- preživljavaju dan na kavi i grickalicama
- nemaju nijedan pravi trenutak odmora
- cijeli dan funkcioniraju pod kortizolom i adrenalinom.
Naravno da će navečer tijelo tražiti energiju.
Zato praktične stvari koje možeš početi raditi već danas nisu ekstremi.
Nego:
- pojedi konkretan doručak s proteinima
- ne preskači obroke
- prošetaj 10 minuta nakon posla
- makni mobitel tijekom barem jednog obroka dnevno
- napravi večernju rutinu bez ekrana barem 30 minuta prije spavanja
- izađi na dnevno svjetlo ujutro
- pokušaj imati barem jedan dio dana bez konstantnih notifikacija.
Puno radiš.
Brineš o obitelji.
Pokušavaš održavati i kontakte s prijateljima.
Ali hrana ne mora biti jedina nagrada.
Nagradi se:
- masažom
- odlaskom na trening
- šetnjom
- frizurom
- odlaskom na piće s prijateljicom
- vikendom bez obaveza
- sat vremena samo za tebe.
Iako su zapravo stvari od kojih ćeš se stvarno osjećati bolje – besplatne.
Priroda.
Kretanje.
Sunce.
Tišina.
Mir.
Dobar san.
Ali za to treba stati i zapitati sebe: “Što meni u ovom trenu zapravo treba?”
A većina žena više ni ne zna stati bez osjećaja grižnje savjesti, a pogotovo sebe pitati “Kako sam i što trebam?”.
I zato moj program nikad nije samo trening i prehrana.
Jer žene nisu roboti.
I ne mogu se svesti samo na: visinu, težinu, godine i kalorije.
Nekad je najveći napredak to što prvi put nakon dugo vremena:
- spavaš bolje
- imaš manje napada gladi
- imaš više energije
- manje te bole leđa i koljena
- ne koristiš hranu kao jedini način da preživiš dan.
I to je često početak prave promjene.