Vjerujem da si barem jednom bila u situaciji kada si odlučila pripaziti na prehranu i početi vježbati.
Pa te na poslu nude keksima. Na obiteljskom ručku “moraš” pojesti kolač.
I kad s nekim želiš prošetati, taj netko uvijek radije želi sjediti u kafiću na kavi.
I to je upravo jedan od najčešćih razloga zašto žene odustanu od vježbanja i kvalitetnije prehrane – ne zato što im je teško, već zato što na svakom koraku nailaze na prepreku.
A često i na nerazumijevanje.
Moje klijentice prije nego što su počele raditi sa mnom bile su sve samo ne lijene.
I nije njima nedostajalo niti motivacije niti želje.
Ali su rijetko nailazile na razumijevanje, štoviše – osjećale su stalan pritisak okoline i često bi čak i mimo svoje volje – popustile.
Ne bi vježbale.
Pojele bi dodatni komad kolača.
Ne bi odradila dnevne korake.
Radi “mira u kući”, jer ne žele povrijediti prijateljicu. Ili jer im je jednostavno nekad trebala podrška.
Pritisak okoline zna biti gori od onog u srednjoj školi!
Jučer sam otišla na trening sa svojom dugogodišnjom klijenticom koja mi je danas i prijateljica.
Nakon toga sam imala konzultacije s drugom klijenticom – odradile smo krug oko jezera.
I opet se potvrdilo isto. Njima najčešće nije bio problem odraditi trening. Niti spremati hranu.
Problem im je bio to provoditi kroz dulji vremenski period.
Jer kad kreneš mijenjati navike, ne mijenja se samo tvoja hrana na tanjuru ili tvoje vrijeme u rasporedu.
Mijenja se i tvoj odnos s okolinom.
Jer često ako odlučiš:
- nositi svoj ručak na posao
- otići na trening umjesto na kavu
- prošetati umjesto gledanja TV-a
… ne samo da nećeš baš naći društvo za to, već ćeš čuti komentare tipa:
“Pa, možeš nazdraviti, neće ti ništa biti.”
“Možeš preskočiti jedan trening.”
“Pojedi još jedan kolač”.
I možeš. Ali ne želiš.
Kroz godine sam radila s više od 2000 žena i apsolutno mi je jasno koliko je teško ne popustiti, jer mi žene smo često učene da se moramo uklopiti i jako nam je važno odobravanje drugih.
Jer čim počneš raditi nešto drugačije od većine: ili si egotriper, ili glumataš ili ti se rugaju i pričaju iza leđa.
Ili jednostavno tvoji najbližnji ne sudjeluju više u aktivnostima kojima bi ti htjela posvetiti više vremena.
I veliki se broj žena koje su prešle 40. osjeća pomalo usamljeno. Veliki broj mojih klijentica kaže da njihove prijateljice ne žele vježbati. I ne žele ići hodati.
I kada se žele počastiti i otići negdje van na ručak – često se biraju pizze, roštilji i kolači.
Ljudi koji žele ostati u zoni komfora, rijetko će te zvati na trening ili šetnju.
Ali na kavu hoće. Jer to je najlakše i ne zahtijeva nikakav trud.
I zato često razmišljam koliko je teško ženama koje:
- nemaju podršku kod kuće
- nemaju prijateljice sličnih vrijednosti
- nemaju nekoga tko ih razumije
I često prepričavam priču svoje klijentice koja od nedavno živi i radi u Njemačkoj.
Na početku programa mi je eksplicitno objasnila da ona ne želi nositi svoj ručak na posao jer se već osjeća stranac u drugoj državi – i boji se da će je još više izolirati.
To nisu izgovori, nego stvarne situacije koje dodatno smanjuju odlučnost i motivaciju.
U današnjem vremenu kada sve manje pronalazimo vrijeme za sebe i još manje nailazimo na podršku okoline, sve je veća potreba za podrškom stručnjaka.
Zajednice. Žena koje su u sličnoj situaciji kao i ti. I imaju iste ciljeve kao i ti. Ali i iste prepreke.
Podrška nije luksuz.
Vođenje kroz proces nije slabost.
Zajednica nije bonus.
Upravo te stvari su glavna razlika između odustajanja i kontinuiteta.
I pokušavanja iznova i stvarnih promjena.
Online program, kada je napravljen kako treba i kada se prilagođava tebi i tvom životu, nije još jedna dijeta na papiru.
Nije generički plan treninga koje ti možda ne možeš pratiti ili za njih nemaš dovoljno vremena. Ili moraš isključivo ići u teretanu u koju u ovom trenu možda ne želiš ići. Ili ne stigneš.
Ne moraš.
I ne moraš biti prepuštena samoj sebi.
Jer kad nađeš pravi program za sebe, onda je to proces u kojem netko ipak gleda širu sliku – tvog života, rasporeda i mogućnosti.
Netko tko prilagođava plan tebi.
I tko stoji uz tebe kad motivacija nestane (a u nekom trenutku hoće).
Jučer sam dobila jedan od najboljih komplimenata žene koja redovno prati moj sadržaj.
Kaže da joj se čini kako je moj program za “normalne” osobe i da bez restrikcija i uz jednostavan pristup postižemo rezultate.
I to Real Life Forma zapravo i je:
- program za koji ne moraš čekati idealne uvjete (jer oni neće doći)
- program koji se jednostavno prati
- program gdje ako i ne radiš sve po planu, možeš postići odlične rezultate
Jer moja vizija ionako nije da žene tjeram ili objašnjavam kako bi za njih baš bilo dobro da vježbaju i kvalitetnije se hrane.
Ali za one koje to žele, samo ne znaju kako, mogu biti tu da ne moraju sve same.
I da ne odustaju.